Igra ima cilj
Slijeđenje smjera, zaustavljanje na signalu ili pronalaženje lokacije vidljivi su zadaci. Igra postaje obrazovni alat kada dijete zna što želi postići. Nije dovoljno vježbanje učiniti zabavnim: učitelj odabire ono što vam omogućuje da naučite. Ista se aktivnost može prilagoditi modificiranjem jednog pravila, a ne gomilanjem uputa.
Kratka uputa pa demonstracija
Predstavite radnju i kriterij, zatim provjerite što je dijete razumjelo. Jednom viđena demonstracija ne jamči da su poznati smjer ili signal za zaustavljanje. Tehničke riječi postupno se povezuju s iskustvom. Grupe se grade s klubom; sama dob ne opisuje sve razlike u shvaćanju ili praksi.
Učinite partnera osobom
Zajedničke vježbe mogu naučiti kako čekati, najaviti i poštovati stanku. Uloge trebaju biti jednostavne, a suradnja kontrolirana. Dijete ne bi trebalo biti odgovorno samo za rješavanje situacije koja ga muči. Učitelj organizira parove i ostaje na raspolaganju. Uspjeh vježbe uključuje pridržavanje uputa oba partnera, a ne samo završnu gestu.
Navedite konkretan napredak
“Zaustavili ste se na signalu” ili “pronašli ste smjer bez pomoći” opisuje prepoznatljiv uspjeh. Stalno uspoređivanje djece riskira pomicanje fokusa na mjesto u grupi. Osobno mjerilo omogućuje vam da odaberete sljedeći korak. Pojas je međaš u okviru; ne sažima pozornost, suradnju ili cjelokupno učenje u tečaju.
Provjeri razumijevanje
Treba li tečaj za djecu biti kraći tečaj za odrasle?
Vidi odgovor
Ne nužno. Organizacija i upute prilagođeni su skupini i odgojno-obrazovnom cilju.